Месец: септембар 2018.

Авелино – Наполи 20.09.2003.

9/14/2018  ·  0 коментара
20. septembar 2003, u okviru 2. lige sastali su se Avelino-Napoli, utakmica se nije igrala kao i obično nedeljom, nego u subotu uveče. Sve se desilo u Avelinu, oblast Kampanija (Kampanija je italijanska regija gde igraju Napoli, Salernitana, Kaveze, Avellino…). Tog dana jedan od navijača Napolija je poginuo u pokušaju da pobegne od policije posle incidenta na samom ulasku na stadion. Pre svega treaba nešto znati, Avelino -Napoli je derbi, i velika je zainteresovanost navijača koji nestrpljivo čekaju ovu utakmicu. Tokom 80-tih godina utakmica između Avelina i Napolija je bi klasična utakmica prve lige, ali od tada ova 2 kluba, posebno Avelino, tonu sve niže. Na stadionu “Partenio” atmosfera je bila vruća, očekivao se veliki broj gostujućih navijača, njih 5000 je ušlo na tribinu, a još 2000 bez karte, traže način da uđu i počinje prvo koškanje sa policijom. Nekoliko navijača Napolija je preskočilo ogradu kako bi ušli na stadion i pobeglo od policije koja je krenula da bace suzavce i bije sve pred sobom. Da bi ušli na stadion morali su da pređu preko plastične ploče, koja nije bila napravljena da bi se hodalo po njoj.U trenutku kada je Serđo Erkolano prelazio ploča je pukla i ovaj 19-godišnji mladić pada sa 20 metara visine.
​Hitna pomoć je stigla mnogi kažu mnogo kasno, tek nakon 25 minuta. I tek tada prebacuju Erkolana u hitnu službu. Mauricio Kapoco, advokat porodice Erkolano, je izjavio: “Nakon napada policije, nekoliko navijača je probalo da pobegne kroz taj prolaz. Ovi stariji su bili oprezni jer su znali da je plastika i da može svakog časa da pukne. Serđo je bio ne iskusan i nije obraćao pažnju na to. Ne mogu da shvatim razlog tolikog kašnjenja hitne pomoći. Da bi stigli do Serđa bilo je dovoljno otvoriti jednu kapiju, ali izgleda da je neko izgubio ključ od te kapije.”
Vest da je jedan dečko teško ranjen prebačen u hitnu službu, proširila se po tribini i atmosfera postaje sve vrelija i vrelija. Navijači Napolija skidaju zastave i počinju incidenti na terenu, ne između igrača, već između navijača Napolija i policije. Policija u znatno manjem broju je bukvalno oterana i primorana da pobegne u svlačionice. Situacija se smiruje tek nakon intervencije policije koja pristiže i koja uspeva da vrati navijače na tribinu. Oko 21 sati sudija i kapiteni obe ekipe odlučuju da odlože utakmicu, jer ne postoje uslovi za igranje. Ali ta odluka nije odmah preneta navijačima na stadionu da bi se sprečili novi incidenti. Na kraju se ispostavilo da su igrači i rukovodstvo Avelina hteli da igraju, ali igrači Napolija ne, jer su im navijači pretili da ce ih ubiti ukoliko budu igrali. Erkolano je stigao u hitnu službu u kritičnom stanju, zadobio je težak potres mozga, i nije mogao biti operisan. Njegovi drugari kažu da je bio miran i stidljiv dečko, odličan student. Kažu da tog dana nije hteo da uđe bez karte, nego da se uplašio i krenuo da beži od policijskih suzavca. Pratio je Napoli svake nedelje sa Kurve B, ali nije bio član nijedne grupe.
Za vreme dok je Eroklano ležao u hitnoj službi navijači Napolija su smešteni u autobuse kako bi se vratili u Napulj.Glavni inspektor, Mario Papa, je izjavio: “Situacija je bila mirna, sve dok se nije proširila vest da više nema karata za gostujuće navijače. Tada počinju incidenti sa policijom. Zatim stiže 10 autobusa sa navijačima Napolija među kojima nekoliko sa fantomkama, štanglama i motkama zaleće se na policiju. Navijači su iskoristili Erkolanov incident kao povod da bi se sukobili sa policijom!!!” Na kraju dana je bilo 25 povređenih među policajcima, a samo jedan navijač Napolija je bio lakše povređen.Najgore od svih, tog dana, je prošao Serđo Erkolano, koji je pao u komu i 2 dana kasnije, 22. semptembra u 16.08 umro. Erkolano je još jedna žrtva ma fudbalskim utakmicama. Mediji su i ovo iskoristili da osude navijače i navijački pokret i izjavljuju da bi trebalo povećati broj policije na utakmicama i pooštriti kazne za navijače. Posle ove utakmice 43 navijača Napolija će biti kažnjena i neće moći da ulaze na stadione naredne 3 godine. Njih četvorica će morati da provedu čak 4 godine u zatvoru, a još dvojca po 16 meseci.

Јувентус – Ређина 02/03

9/12/2018  ·  0 коментара
Застава Торинове екипе, R.D.M. Torino (Ragazzi Della Maratona) била је присутна на утакмици у гостујућем сектору са својим пријатељима из Ређине. Јувентини су се прикрали испод сектора и на необичан начин успели да је отргну са ограде. Неколико минута касније застава је преврнута.

Каљари – Милан

9/8/2018  ·  0 коментара
02.02.1992. Утакмица између Каљарија и Милана управо је завршена великом победом 1:4 будућег шампиона Италије. Током меча, парола Фуриоса упућена миланезима и уобичајене прозивке између две групе уз неуспрешан покушај миланеза да се пробију до домаћих навијича.
Лоши односи између две групе постојали су на основу пријатељства Фуриоса са интернистима које је трајало од 1989 до 1995 године када су прекинути сви контакти. Након утакмице долази до туче каљаритана и полиције приликом покушаја домаћих да дођу до гостујућег сектора изван стадиона, том приликом уништен је један аутомобил миланеза који су већеином идаље били заробљени у гостујућем сектору чекајући да им полиција омогући излаз. Инциденти ван стадиона трају више од једног сата, полиција користи сузавеце, док је Фуриосима несхавтљиво застава идаље на стадиону. Мања група миланеза успева да искористи непажњу полиције и домаћина и без много проблема преко трена домогне се ударне заставе Фуриоса коју убацују у торбу заједно са својим заставама и не примећено је износе са стадиона и под пратњом се аутобусима упућују се ка луци. Схавтивши убрзо да заставе нема, у луци миланезе дочекује група од преко сто каљартана у жељи да поврати заставу али њихови налети су лако одбачени од многобројније полиције и тако миланези без много проблема долазе до трајакта. Чим је брод испловио одузета застава Фуриоса раширена је на огради брода и уз подсмех и песму миланеза отпловила је пут Милана. NON CI SON NON CI SON NON CI SONO PIÙ, I FURIOSI NON CI SONO PIÙ! 

Застава Фуриоса преврнута ја на дербију исте године против Интера. Узалуд притисцима интерниста да транспарент буда враћен њиховим пријатељима.
Неколико месеци касније у неком од магацина на Сан Сиру интернисти су пронашли заставу Бригате Росонера и предали је каљаританима који је шире на утакмици Италије у Каљарију против Швајцарске и октобру 1992 године. Након тога каљаритани су дошли у посед још једне заставе миланеза Brigate Puglia.