Категорија: од 2005 до 2010

  • 11.11.2007.

    ”Malopre sam zavrsio sa pustanjem muzike i sada, kao i uvek, krecemo da vas nosimo do pobede – uvek sa vama” – tako je izgledala poruka Gabriela Sandria, navijaca Lacia i poznatog rimskog DJ-a, upucena fudbaleru njegovog voljenog tima de Silvestriu, njegovom prijatelju, na dan odigravanja utakmice Inter-Lazio. Gabbo, kakav je nadimak bio Sandriu, je bio veliki obozavalac muzike i bio je DJ u najvecim klubovima u Rimu. Nije bio clan nijedne grupe ali je bio prijatelj Bande Noantri. Vece pre utakmice na svom blogu je napisao da u sutra ide na gostovanje i da u kolima ima jedno slobodno mesto, da se javi neki navijac ako hoce da putuje sa njim i njegovim prijateljima.Taj mec se nije odigrao ali nazalost odigrao se jedan jako tragican dogadjaj u kome je 28-togodisnji Gabriele Sandri ubijen.
    Lacijali su rano ujutru krenuli put Milana, oko 9:30 su napravili pauzu na pumpi u blizini malog grada u Tsokani, Areca. Na pumpi je doslo do slucajnog susreta sa navijacima Juventusa koji su putovali u Parmu, na utakmicu Parma-Juve. Pocelo je prepucavanje i sitnija tuca (vise neko samaranje), sa druge strane autoputa nalazila se saobracajna patrola koja je videvsi incident upalila rotljajke zatim je jedan policajac izasao iz vozila i ispalio metak u vis. Juventini su se ionako vec povlacili tako da su se i laciali spremili za nastavak puta. Tako je bilo, seli su svi u kola i krenuli dalje ka konacnoj destinaciji – Milanu. Medjutim, ubrzo zatim cuo se jos jedan pucanj. 
    ​“Kada smo culi prvi metak mi smo vec bili u kolima i kretali dalje, zatim je usledio i drugi metak, mislili smo da je kamen, tek smo posle nekoliko sekundi videli da je Sandri pogodjen u glavu” kroz suze pricaju Sandrijevi sapunici. Prva vesti koja je odjeknula Italijom i svetom bila je da je navijac Juventusa usmrtio navijacaa Lacia. Strasno je to kako mediji uvek sve objave onako kako im to policija servira. Setimo se samo incidenta na Siciliji kada je odmah objavljena vest kako su navijaci Katanije ubili pandura, i na tome se ostalo par dana, sa svih strana su pljuvani ultrasi zbog svega i svacega a onda je kao sporedna vest izbaceno da je ipak policajac ubio svog kolegu ali o tome naravno nije bilo ni priblizno toliko medijske paznje. O izvinjenju ni da ne pricamo … Tako je bilo i ovde, posle nekoliko sati ipak je objavljeno sta se stvarno desilo a pandur je naravno tvrdio da je slucajno opalio taj drugi metak. Medjutim, jedan svedok (slucajni prolaznik) koji je u tom trenuku bio u neposrednoj blizini tvrdi da je video policajca kako puca ali ne u vazduh a da pritom drzi pistolj sa obe ruke i uopste nije izgledalo kao slucajno, znaci u pitanju je bio drugi hitac koji je usmrtio navijaca. Slucajno opalio ?!?! Vazi … Fudbalska federacija je na hitnom zasedanju odlučila da se odloži utakmica Inter – Lacio kao i Roma-Kaljari a da preostale utakmice iz popodnevnog programa počnu 15 minuta kasnije, u znak žalosti. Ultrasi u Italiji su sa razlogom pobesneli pa je utakmica Atalanta-Milan prekinuta zbog lomljenja staklene ograde koja deli navijace od terena a incidenti su se nastavili i napolju kada su i navijaci Milana napali policiju. Neredi manjih razmera su se odvili na jos nekoliko stadiona sirom cizme. U vecernjim casovima je takodje bilo nereda u Italiji a najzecih u Rimu i Bergamu.
    Navijaci Lacia i Rome su zajedno napali policijsku kasarnu i prilikom napada povredjeno je najmanje 6 policajaca. Ispisani su grafiti po Rimu koji su obecavali krvavu osvetu za Sandrijevu smrt.. 
    U italiji je nastao haos, zbog reprezentativnih utakmica Seria A se nije igrala narednog vikenda a celnici FS Italije su suspendovali takmicenje u drugoj i trecoj ligi posle talasa nasilja sirom zemlje. strasno je kako je policija odmah pokusala da prebaci sve na navijace i to nije prvi put, takve se stvari stalno desavaju i to sirom evrope. Vlada Italije je odmah pocela sa kreirenjem novih zakona kako bi sto vise povecala represiju i smanjila slobodu navijacima. U novom paketu zakona moguca je i zabrana gostovanja ?!?! U celu pricu su se ukljucili i predsednici klubova a izdvajamo izjavu predsednika Atalante Ivana Rudjerija :
    ”Moj san je da zatvorimo taj deo stadiona, i umesto nasilnika, na utakmicama vidimo porodice i decu. Ali, da bih to i ostvario, potrebna mi je pomoć policije! Bez njih to ne mogu postići“.
    Nazalost to se i ostvarilo pa se nekoliko dana kasnije i zvanicno zatvorila Severna tribina stadiona u Bergamu, i to do 31 avgusta. Navijaci Atalante nece moci da prate svoj klub sa svoje tribine puna 4 meseca ! Strasno ! Represija u Italiji je sve veca iz kola u kolo, u narednom kolu cak 15 grupa sirom italije su dobile zabranu odlaska na gostovanja. Takodje planira se uvodjenje „ID kartica“ za navijače, specijalnih dokumenata, slične ličnim kartama, na kojima će biti digitalni zapisi o „karijerama“ navijača, s njihovim kompletnim ličnim podacima… da nije tuzno bilo bi smesno …
    Dva dana kasnije u Rimu je odrzana sahrana a okupljeni na trgu Svetog Pija Desetog u severozapadnom Rimu, delu grada u kojem je živeo Sandri, skandirali su „pravda, pravda“ i „Gabrijele je sa nama“. Na sahrani je prisustvovalo preko sest hiljada ljudi. Dopuovali su mnogi ultrasi sirom italije, navijaci Rome, Djenoe, Fiorentine, Milana, Intera i jos mnogih drugih su dosli u glavni grad da isprate Sandria. Cvece, suze, salovi, parole su bile na sve strane tog dana u Rimu, od svih parola izdvajala se “Osveta za Gabriela !” Kompletan tim Lacia je bio prisutan, cak se pojaviio i Francesko Toti, kapiten i legenda Rome, kao i Spaleti, trener rimske vucice. Takodje na sahrani su se pojavili gradonačelnik Rima Valter Veltroni, ministar Antonio Di Pjetro i prvi policajac Italije Antonio Manganeli. Kovceg sa Gabbom, preko koga je bilo na desetine salova raznih grupa i klubova, je ispracen velikim aplauzom kada je iznosen iz crkve.
    Za vikend, sirom Evrope su bile istaknute parole u znak secanja na Gabba. Izdvojicemo parolu Interista “Gabriele zivi u srcima svih ultrasa !” Jako je potresna bila atmosfera na prvoj utakmici Lacija od tragedije, sve je bilo u znaku Gabriela. Pre utakmice bivsi igraci Lacija, Francesko Kouto i Bernardo Koradi, sada igraci Parme, postavili su bukete cveca pored zastave sa likom tragicno preminulog navijaca, posle gola Lacia koji je postignut u poslednjem minutu utakmice, strenac pogotka, Fabio Firmani, je dotrcao do pomenute zastave i zagrlio je. Irriducibili su u cast preminulog, njegovih prijatelja i njegove porodice kao i u vidu protesta zbog celokupne situacije u zemlju proteklih dana, tek u dvadesetom minutu usli na tribinu na cijem je vrhu sve vreme visila velika zastava CURVA NORD GABRIELE SANDRI, zastava sa novim imenom severne tribine nebeskoplavih iz Rima …
  • Цска Софија – Рад 2006

    Ница, Француска 2011

    Волос, Грчка 2011

  • Атлетико Мадрид – Војводина 07/08

    ​   Nakon prolaska Vojvodine u drugo kolo pobedom nad simpatičnom ekipom Hibernians sa Malte u oba meča, krenulo je kombinovanje u glavama navijača o mogućem protivniku na kojeg će naš klub naleteti u drugom kolu. Taj osećaj se, najzad, posle 7 godina vratio i Novosađani su samo o tome pričali i željno iščekivali dan izvlačenja parova. Nakon saznanja da smo izvukli Atletiko iz Madrida, odmah se krenulo u pravljenje aranžmana oko puta i pronalaženja rešenja kako da nas ode što više u Madrid. Naravno, posle kraćeg perioda, odustalo se od buseva, jer problem je uvek bio i ostao – kako dobiti vizu? Još jedan problem bio je  i kratak rok za organizovanje ovog gostovanja. Dakle, avion je bio jedino rešenje, ali i najskuplje, jer je klub morao uzeti avion većeg kapaciteta. Neizvesnost vezana za polazak je trajala do samo par dana pred put. Bukvalno, navijači i prijatelji kluba su imali samo 3 sata da se odluče da li putuju u Španiju i da u tom roku predaju dokumenta i novac. 40 navijača dan pred polazak dobijaju grupnu vizu i tek tada kreću sa dogovorom oko puta.
    U ranim jutarnjim satima, dan pred meč, polećemo sa Surčina za Madrid. U avionu odlična atmosfera i svi željno čekaju da krenu u obilazak Madrida. Na areodromu nas čeka dosta TV ekipa i novinara, igrači i trener daju izjave, a nas navijače iznenadjeno gledaju jer nas niko ne očekuje, pogotovo ne sa klupskom ekspedicijom. Sutradan smo mogli da pročitamo iz njihovih sportskih novina vest kako je u Madrid stiglo i 50 ekstremnih navijača, huligana, koji se ne povlače ni pred kim i koji će uvek braniti boje svoga kluba itd. Verovatno su se dokopali negde linka naše internet stranice, a novinari su posebna sorta uvek željna bombastičnih naslova. Kasnije, nakon odgledane utakmice i obilaska grada u ta dva dana shvatamo zašto su oni nenaviknuti na ozbiljne navijačke grupe i zašto su pustili takvu vest. Navijački pokret u Madridu je doveden na margine onoga šta je nekada bio i posledice gušenja  pokreta od strane države u poslednjih gotovo 15 godina su itekako vidljive.
    Nakon dolaska u veoma otmen hotel u sportsko-poslovnom (novom) delu Madrida, svi kao pušteni sa lanca počinju da sebi organizuju dan. Svako je sebi našao zabavu po centru Madrida, gde ima mnogo toga da se vidi, jer je grad ogroman. Obilazio se i stadion gradskog rivala Reala koji poseduje fenomenalan fudbalski muzej, dok je ženska populacija stanovništva Madrida daleko ispod očekivanog. U popodnevnim satima kreće pijana žurka na bazenu pored hotela, tako da gosti hotela nisu verovali šta se zapravo događa. Svi kao da su ponovo rođeni, evropska gostovanja su ponovo osvojila našu dušu. Kako je pao mrak, tako su opet svi bili po pabovima, klubovima i po ulicama čarobnog Madrida.
    Jutarnji švedski sto je postavljan 100 puta od strane osoblja hotela, jer su svi zbog uzbuđenja pred utakmicu ustali veoma rano i poprilično praznih stomaka. Nakon jutarnjeg obilaska grada svi se po dogovoru nalazimo u jednom Irish pubu pod imenom „Moore’s“ gde ubrzo počinje luda žurka. I pored glasnog navijanja unutar i spolja ispred paba, policija, iako je puno puta prolazila, nije dolazila u lokal da smara, već smo imali svu potrebnu slobodu, što nam je veoma pomoglo da još više zavolimo ovaj grad. Nakon odlaska iz paba, svi lepo raspolozeni pevamo naše pesme ulicama grada, u metrou i tako sve do hotela gde nastavljamo osvežavanje u predvorju hotela sa ostatkom Vošine ekspedicije. Bližila se utakmica i pošto smo videli da kod stadiona vlada porodična atmosfera, jedna grupa odlazi u Atletikov bar i shop, a druga ekipa navija i zeza se oko stadiona i ubrzo dobija pratnju policije koja pokušava da ih ubaci sat vremena ranije na stadion. Vrlo brzo živci pucaju i nastaje 10-to minutno ubeđivanje, guranje i lom sa policijom i redarima. Nešto masnica na obe strane, jedan razbijeni policijski nos i jedna posekotina na glavi navijača su ipak lepa uspomena da se zna da smo bili u zemlji bikova. Do početka meča koji je počinjao u 22h, zanimali smo se vređanjem policajaca koji su bezuspešno pokušavali da uzmu pasoš jednom našem drugaru zbog narušavanja reda na stadionu. Uskoro su stigli i ostali iz ekipe i krenuli smo da navijamo iz sveg srca noseći se sa čitavim stadionom koji je tog dana ugostio 40.000 svojih navijača. Atmosfera na stadionu je naizgled porodična, ali itekako znaju svi da zapevaju, sve tribine zajedno. Domaći ultrasi Frente Atletico su daleko ispod proseka iako njihova organizacija postoji od 1982., dakle nešto malo ozbiljnije zvuče i izgledaju od ostatka stadionske publike. Naravno pod tim podrazumevamo da osim udarne zastave nisu imali nikakvu koreografiju, barjak ili slično. Razočaranje u svakom slučaju. Utakmica je bila u velikom ritmu i dominaciji igrača iz Madrida koji su pokazali mnoštvo lepih akcija i golova, dok su naši momci pokušavali da sačuvaju što bolji rezultat i eventualno pokušaju na stadionu Karađorđe da nadoknade prednost. Na kraju je ipak bilo velikih 3:0, ali i jedno veliko iskustvo kako naših igrača, tako i nas koji smo ponovo osetili miris evropskog gostovanja. Nakon samo par sati posle utakmice već smo bili u avionu za Srbiju. Svi su bili pod snažnim utiscima ovog gostovanja, a u glavama nas navijača krenule su ideje i planovi oko organizovanja revanš utakmice i što bolje prezentacije naše grupe u ovom masovnom evropskom takmičenju.